Porter i Stout. Razlike i percepcija

Porter i Stout. Razlike i percepcija

Odmah u početku želim reći: pokušati shvatiti razliku u današnjem svijetu piva između Portera i Stouta može biti poprilično zbunjujuće. Razlog je to što su se imena naizmjenično koristila pri kategorizaciji tamnog piva, i upravo to nas je podstaklo da upoznamo razlike kada su u pitanju ove dvije nijanse. Jer nerijetko se pojavi neka osoba koja će reći kako preferira jedno, ili drugo, kako jedno od navedenog ima nešto posebno, a naravno pri tome neće znati konkretno i ubjedljivo objasniti šta tačno.

Da bi stvarno shvatili razliku između ova dva tamna piva, moramo se vratiti nazad kroz vrijeme gdje i kad je sve počelo, tj. u Britaniju, u 19. vijek. Tada se iz londonskih klasičnih pub-ova pojavio porter, medium-bodied pivo sa bogatstvom slada, koje je opet lijepo uravnoteženo sa popriličnom količinom hmelja. Prvi izvještaji o nastanku ovog piva, bar oni danas poznati, govore da je prvi porter kreirao neizvijesni barmen u pabu u Londonu, blendingom blažih piva od hmelja, i tamnih ejlova(ales) – tipova piva. Rezultat je bio odlično, katapultirajuće, sladno ali dovoljno izbalansirao hmeljem, tamno pivo. Kako priča veli, lokalni pivari su se zainteresovali za hit iz kvarta i hitro počeli raditi na kreaciji tamnog tipa piva u osnovi. I tako barmen više nije miješao piva u baru, i pub više nije bio unikatan u odnosu na ostale. Pihhhhhh! 😀

Pošto su pivare širom Engleske počele praviti porter, kako to obično biva, slijedilo je eksperimentisanje. Breawmasteri su prilagođavali recepuru, dodavali sastojke, eksperimentisali sa sladom i hmeljem i tako je nastao Stout. Dakle, tehnički rečeno, Stout je verzija Portera, jača verzija. Zapravo u samom početku Stoute su nazivali Stout Porterima. Stout se vinuo u nebesa kada se Guinness pojavio kao veliko ime, a ljudi su se zacopali u kremasto, bogato, božansko pivo. Guinness i Stouti generalno postaju lajfstajl, opredeljenje, izbor i poistovjećivanje sa: ti izaberi!

Ali dosta o istoriji, da se vratimo u sadašnjost, u konfuziju, vrijeme “konozijea”, vrijeme ,,znalaca” i sve lepršaviji lajfstajl velelepne omladine i domaćinskih hipstera. Barem, kada je riječ o ljepoti življenja i guštanju u prostoru i vremenu, naš narod zna znanje! Doslovno rečeno, pivare danas proizvode Stoute slabije(%) od portera i obratno, portere jače od Stouta. Kada je magazin Craft Brewing Business pitao neke od najpoznatijih prouzvođača za razliku između ove dvije vrste piva, većina je odgovorila da zapravo razlika i ne postoji. Po njima odgovori zavise od lične percepcije, kao kada naše domaćine pitate šta je prava rakija, jedino oko čega se slažu jesu sastojci od kojih se koje pivo pravi. Porter se pravi od sladovanog ječma – Malted Barley(ne volim termin zaslađenog-asocira na slatku kafu-fuj), a Stout od od nesladovanog prženog ječma. Na kraju, nema pisanog pravila, kreativni elemenat igra glavnu ulogu i danas se kreiraju Stouti potpuno ili djelimično, od ovasa, raži, te sa dodacima i infuzijama čokolade, orašastog voća, kafe, čak i mliječnih proteina! Lajkam skroz, kreacija to the max!
Da skratimo priču, dokle god proizvođači nastave sa eksperimentisanjem, neće biti neke velike razlike izeđu ova dva piva. Vodite se onim što piše na boci, i uživajte u svom piću. Ali prvo probajte pa se odlučite, jer ovdje znanje nije od koristi, no lično istustvo, ,,Drink, don’t think”. 
Pa ipak, dobro je da znate, jer čitate Kafulturu! Pivo je jasan dokaz da nas Bog voli! Pivo je ljubav 😀

Please follow and like us:
error